Kao rezultat kolonijalne ekspanzije od strane moćnih zapadnih država, kao i zbog misionarskog žara, zapadno hrišćanstvo se u raznim oblicima proširilo na područja Sjeverne i Južne Amerike, Okeanije, istočne Azije i podsaharske Afrike. U zapadnoj Evropi dolazi do ratova gdje su religijski sukobi igrali veliku ulogu.
.. No, milostivi me Bog spasio njihove zloće, stoga - pročitavši njihove knjige, shvativši njihove prave namjere i nedajući se time zavesti - pobjegao sam ne zagrizavši mamac, te sam smjesta o svemu izvjestio tamošnje episkope i pronašao a person koji su se skrivali u crkvi. Njih otprilike osamdesetoro potom je protjerano iz grada, konačno očišćenog od toga korova (Epifanije).
Хришћани вјерују да је Исус васкрсао из мртвих, трећи дан по распећу, да се узнио на небо, и на тај начин побиједио смрт. Већина хришћана сматра да ће Исус поново доћи на Земљу, узети своју Цркву и судити свим људима (живима и мртвима) који су икада живјели на Земљи.
Hrišćanska filozofija je počela oko three. veka. Ona nastaje kroz pokret hrišćanske zajednice pod naziv patristika,[3] koji je u početku imao za glavni cilj odbranu hrišćanstva. Kako se hrišćanstvo širilo, patristički pisci su se sve više bavili filozofskim školama helenizovanog Rimskog carstva, i ultimatno su naučili iz nekih aspekata ovih okolnih ideja kako da bolje artikulišu hrišćansko sopstveno otkrivenje Isusa Hrista kao ovaploćenog Boga i jednog sa Bogom Ocem i Bogom Duhom.
Pošto u vodi ništa ne može da se radi, a ni da se potone, omiljena zabava je fotografisanje dok se plutajući na površini čitaju novine. Neko je iz naše grupe poneo „Magazin” iz Srbije, koji je posle bio rekvizit za fotografisanje čak i stranim turistima.
U pravoslavlju duhovnost i mistika oblikovane su pod utjecajem istočnih crkvenih otaca i istočnokršćanskog monaštva (sv. Ivan Klimakos), a svoj najkarakterističniji oblik našle su u atoskoj duhovnosti i hezihazmu (Grigorije Palamas). Premda su reformatori odbacili samostansku askezu i duhovnost te bili nepovjerljivi prema mistici, u povijesti protestantizma došlo je do nastanka mističnih struja (pijetizam, probudni duhovni pokreti u XIX. stoljeće te pentekostalci u XX. stoljeće).
„Исус Христос, Божији син, Спаситељ“, се на грчком пише Ису Хисту Теу Иос Сотир, а прва слова дају реч „ИХТИС“, што у преводу са грчког, значи риба.
Iako sve manje povjerenja imam u naše vrijeme, iako mi sve dekadentnije i korumpiranije izgleda čovječanstvo, još manje vjerujem da se ovoj propasti treba suprostaviti revolucijom i utoliko više vjerujem u čaroliju ljubavi. Ćutati o onome o čemu svi brbljaju već je nešto. Herman Hese.
Prvih Sedam vaseljenskih sabora (325—787) priznaju i Istočna i Zapadna crkva, dok ostale priznaje Katolička crkva, iako su u njima učestvovali nekad i neki carigradski patrijarsi.
У хришћанству постоје разне групе са разним вјеровањима које се прилично разликују од културе до културе и од мјеста до мјеста.
Црква првих хришћана формирана је око апостола у Јерусалиму. Послије Духова (дан када је, по Исусовом предсказању, Свети Дух сишао на апостоле), они објављују вијести о Исусовом васкрсењу.
Marija Egipatska, pustinjakinja iz 4. veka. Monaški pokret je nastao u egipatskoj pustinji krajem 3. veka, a njegovi osnivači su bili Kopti. Ocima pustinjačkog monaštva se smatraju Pavle iz Tebe i Antonije Veliki. Kako je sve here više isposnika odlazilo u pustinju, manje skupine počele su da se okupljaju oko duhovnih voda i tako su nastale labavo organizovane zajednice isposnika.
Religije separisu i razdvajaju ljude. Svi ratovi koji su vodjeni na planeti, su vodjeni izmedju naroda suprotnih religija. Odgovori
ili a single koji im se nisu svideli da veruju načinom koji je njima bio po volji.[eight] Vizantijska carska vlast ih je gonila u manastire. Postoji mnoštvo vizantijskih propisa koji regulišu ovo pitanje. Čak i Dušanov zakonik iz 14. veka sadrži odredbu o obaveznom boravku monaha u manastiru.[eight]